zelim da vam ispricam jedu stvarnu istinitu pricu nije

zelim da vam ispricam jedu stvarnu istinitu pricu nije

 Pozdrav, želim podijeliti jednu stvarnu, istinitu priču koja nije izmišljena niti neka fantazija. Već dugo čitam razne erotske priče na internetu, ali često se radi o čistoj mašti ili nekoj životnoj želji. Ovaj put odlučio sam napisati i podijeliti sa vama svoj nevjerojatan događaj.

zelim da vam ispricam jedu stvarnu istinitu pricu nije

Imam 48 godina i živim u Njemačkoj, gdje radim već duže vrijeme. Iskreno, ovdje je bolje nego kod nas, barem nisi gladan, iako život uopće nije lagan. Rintam kao lud, ali uspio sam kupiti kuću prije mnogo godina. Nedavno sam se odlučio kupiti još jednu za rentanje, koristivši priliku koja se ukazala zbog pada cijena nekretnina tijekom pandemije koronavirusa. 

Kupnja te kuće bila je nešto poput rizika, ali činilo se kao dobra investicija. Nisam čak ni svojoj ženi odmah rekao za to jer sam htio da to bude iznenađenje. No kad sam joj spomenuo tu kupovinu, dočekala me reakcija koja je bila daleko od oduševljenja. Bila je na rubu suza, govoreći kako nam to uopće ne treba s obzirom na krizu, nedostatak posla zbog pandemije i sve druge probleme.

Dok sam pokušavao objasniti svoj potez, situacija se pogoršala. Ubrzo su nas zahvatili skraćeni radni sati—četiri sata dnevno za mene i za moju ženu—dok na kraju moja firma nije u potpunosti zatvorila poslovanje zbog virusa. Kriza je bila prisutna na svim razinama, a moja odluka o kupovini kuće postala je glavna tema svakodnevnih svađa. Svaki dan me optuživala zbog tog postupka; po cijele dane prigovarala, nabijajući mi krivnju.

Uz sve to, jednostavne stvari poput nabave toaletnog papira postale su prava avantura. Da ublažim njenu nervozu, obilazili smo trgovine dok sam joj dopuštao da uzme bilo što što poželi—hranu, gluposti i sve što bi joj palo na pamet. Čak i danas većina tih stvari stoji u podrumu neiskorištena.

Kako su dani prolazili, novac koji smo imali bio je sve oskudniji. Prisjetio sam se da sam već prije posudio novac njenoj sestri, koja živi na sjeveru Njemačke na otoku, za renoviranje fasade njihove kuće. Došlo je vrijeme da je nazovem i zatražim povrat toga novca zbog naših financijskih problema. Njena sestra predložila je da moja žena dođe kod nje na nekoliko dana i osobno donese novac jer im je pandemija otežala bankovne transakcije.

Moja supruga odmah je prihvatila taj prijedlog, rekavši da će biti kod sestre preko vikenda. Iskreno, sumnjao sam da će se vratiti brzo i još više sam se pribojavao mogućih negativnih razgovora koje bi tamo vodila sa sestrom. Da umirim atmosferu kod kuće, pretvarao sam se da ću staviti kuću na prodaju putem eBaya kako bismo se riješili tog "problema" i eventualno zaradili nešto više od početnog ulaganja.

Nakon što je otišla kod sestre, situacija kod mene se nakratko smirila. Počeo sam raditi na objavljivanju oglasa za kuću na eBayu. Dok sam pisao opis, telefon mi neprekidno zvoni s nepoznatog broja. Ignorirao sam pozive sve dok mi konačno nije dosadilo nakon trideset i nešto propuštenih poziva pa sam se najzad javio. S druge strane čujem glas—moj kum! Javlja mi se panično: "Kume, pomogni mi! Ostao sam u Hannoveru s djetetom, vlakovi ne idu zbog Corone i nemam kako kući!"

Unatoč tome što zapravo nisam imao volje za bilo kakvo vozikanje zbog pandemije i svega što me već opterećuje, kumova molba bila je hitna. Ubrzo me zove opet—ovoga puta policija iz Hannovera—i govori mi da imam dozvolu za vožnju radi spec

Hurry in